U sklopu 20. Međunarodnog kongresa o prehrani (IUNS 20th International Congress of Nutrition) održan je simpozij na temu uporabe niskokaloričnih zaslađivača i prevencije pretilosti i dijabetesa. Predstavljeni su zaključci analize Nacionalnog istraživanja o zdravlju i prehrani, tijekom kojeg je većina korisnika takvih zaslađivača istaknula da su aktivno održavali tjelesnu težinu. To je važan dokaz obrnute uzročnosti, koji daje argumente protiv pretpostavke da su niskokalorični zaslađivači uzročnici pretilosti, a čini se i kako bi uporaba niskokaloričnih zaslađivača mogla biti pokazatelj pozitivnih zdravstvenih navika koje su povezane sa sprečavanjem pretilosti i dijabetesa.
Iako se niskokalorične zaslađivače uglavnom povezuje s povećanjem stope pretilosti, većina onih koji ih konzumiraju ističu kako aktivno paze na tjelesnu težinu. Tjelovježba, prehrambene navike i korištenje zaslađivača imaju jaku emocionalnu ulogu u sprečavanju pretilosti i dijabetesa. Nedavna analiza temeljena na pet ciklusa Nacionalnog ispitivanja o zdravlju i prehrani (NHANES – National Health and Nutrition Examination Survey) istraživala je trendove o konzumaciji niskokaloričnih zaslađivača u Sjedinjenim Američkim Državama, povezane i s demografskim i vremenskim čimbenicima.
Podaci iz analize prikupljeni su od 22.231 ispitanika, odraslih muškaraca i žena koje nisu bile trudne, uz pomoć metode 24-hour dietary recall koja nalaže ispitanicima da se prisjete svega što su jeli i pili u prethodna 24 sata. Dodatno su analizirana i druga ponašanja i navike, s naglaskom na pušenje, unos alkohola, tjelesnu aktivnost i održavanje tjelesne težine. Daljnje su analize ispitivale i povezanost unosa niskokaloričnih zaslađivača s indeksom tjelesne mase, dijabetesom i upalnim procesima u organizmu. „Svakog je dana 30 posto Amerikanaca konzumiralo niskokalorične zaslađivače sadržane u pićima, hrani ili stolnim zaslađivačima. Među njima, oko 50 posto je konzumiralo pića s niskokaloričnim zaslađivačima, oko 30 posto hranu i 20 posto stolne zaslađivače“, pojasnio je Adam Drewnowski, profesor u Centru za javno zdravstvo i prehranu Sveučilišta u Washingtonu (Center for Public Health Nutrition, University of Washington), na simpoziju održanom u sklopu 20. Međunarodnog kongresa o prehrani u Granadi (IUNS 20th International Congress of Nutrition).
Privremeno povećanje konzumacije niskokaloričnih zaslađivača u Sjedinjenim Američkim Državama od 1999. do 2008. godine zamijećeno je usporedno sa smanjenjem konzumacije dodanih šećera, i u hrani i u pićima. Iako se uporaba niskokaloričnih zaslađivača povezivala s visokim stopama pretilosti u sklopu Nacionalnog istraživanja o zdravlju i prehrani, većina korisnika takvih zaslađivača istaknula je da su aktivno održavali tjelesnu težinu. To je važan dokaz obrnute uzročnosti, koji daje argumente protiv pretpostavke da su niskokalorični zaslađivači uzročnici pretilosti. Općenito gledajući, oni koji su konzumirali niskokalorične zaslađivače imali su zdravije navike, manje su pušili, više vježbali i kvalitetnije se hranili od onih koji su pili pića zaslađena šećerom. Čini se kako bi uporaba niskokaloričnih zaslađivača mogla biti pokazatelj pozitivnih zdravstvenih navika koje su povezane sa sprečavanjem pretilosti i dijabetesa.
Andrew Renwick, professor emeritus na Školi medicine Sveučilišta u Southamptonu (School of Medicine, University of Southampton) analizirao je načine na koje regulatorna tijela provode evaluaciju niskokaloričnih zaslađivača prije odobrenja njihove uporabe. Istraživanja o sigurnosti prehrambenih aditiva zahtijevaju provedbu studija na životinjama kojima se određuju učinci koje tvar može uzrokovati ako se konzumira u velikim količinama ili koncentracijama. „Studije obuhvaćaju sve faze života, uključujući i fazu razvoja fetusa u maternici te fazu tijekom dojenja. Visoke doze koriste se kako bi se povećala sposobnost studije da odredi moguće nepovoljne posljedice. Najviša razina unosa koja ne uzrokuje negativne posljedice (NOAEL – non-observed adverse effect level) koristi se kako bi se odredila razina unosa sa zanemarivim rizikom za ljude, koja se naziva dozvoljena dnevna doza (ADI – acceptable daily intake)“, izjavio je Renwick. Koncentraciju svakog zaslađivača koja je dozvoljena u različitim namirnicama i pićima određuju regulatorna tijela tako da čak i visoke doze unosa, bez obzira na izvor, ne premašuju odgovarajuću dozvoljenu dnevnu dozu.
>>Dijabetičari će šećer kontrolirati - u suzi!
